Beskućnik o visokoj alimentaciji, beskućnica o nasilnom suprugu

Život zna pisati jako teške priče i dovesti nas do ruba... Razgovarali smo s korisnicima pulskog prenoćišta za beskućnike, koji su nažalost, taj rub iskusili na vlastitoj koži. Njima je prenoćište jedina zamjena za klupu u parku ili autobusni kolodvor, a s nama su odlučili dobrovoljno podijeliti svoje teško životno iskustvo.

Prvu priču ispričao nam je Z. Š. koji za sebe kaže da je pravi Puležan kojeg je razvod braka prije 15 godina prisilio na snalaženje i preživljavanje iz dana u dan. Naime rekao je kako je za vrijeme braka živio s bivšom suprugom i radio kao kuhar s dobrom plaćom u Austriji. Kako imaju zajedničkog sina koji se školuje u Austriji, a on se preselio u Pulu gdje su puno manji standardi, sud u Austriji mu je odredio plaćanje alimentacije od 650 eura mjesečno.

Dugovi su se nakupljali...

Uz puno manja primanja u Puli nije to mogao plaćati, a dugovi su se nakupljali, te je bio prisiljen prodati stan kako bi otplatio nakupljenih 65.000 eura. Sve to dovelo ga je do situacije u kojoj mu je preostalo spavanje po parkovima.

Nakon što mu se život drastično promijenio, i preko noći došao je od pozicije šefa kuhinje u Austriji do beskućnika u Puli, ono što mu je pomoglo bilo je nedavno otvorenje prenoćišta gdje prespava, istušira se i ima topli obrok i može boraviti od 19 do 7 sati idućeg dana. Trenutno je u procesu pronalaska posla, a ono što je htio svima poručiti je: „Nitko od nas ne zna što nas sutra čeka, život ti se može promijeniti preko noći i zato nemojte ništa uzimati zdravo za gotovo, ali bez obzira na sve, uvijek mislite pozitivno„.

Sljedeći razgovor imali smo s mladom strankinjom koja je svojeg bivšeg supruga, također Puležana, upoznala preko društvenih mreža i udala se u Švicarskoj. Kada su se odlučili preseliti u Pulu, njegova se majka uselila s njima, i tada je počeo biti fizički nasilan prema njoj. Majka je dvoje male djece koja imaju 4 godine i beba 8 mjeseci. Kako ju je bivši suprug izbacio, a ovdje ne poznaje nikog i nema stan, niti posao, našla je prenoćište kao trenutni izlaz.

Spremna je, kako kaže, raditi sve samo da uspije ići u podstanarstvo i vratiti djecu. Njena poruka je: „Nikad nemojte dozvoliti, ako je muškarac fizički agresiva, da to potraje, odmah otiđite“.

Branitelj bez stana, u potrazi za poslom

Bivši hrvatski branitelj Grgurić našao se također u jako teškoj situaciji. Porijeklom Slavonac, prvotno se preselio s obitelji na Rab, a zatim, nakon smrti majke i oca, u Pulu. Kao dijete su ga preselili u dom za nezbrinutu djecu do 18. godine. Počeo je raditi u tvornici obuće dok nije započeo rat, a tada je odlučio otići u vojsku. Nakon završetka rata počeo je dobivati 173 eura mjesečno od vojske, a dotad kao nezaposlena osoba bez stana i posla boravi u prenoćištu, te je u potrazi za poslom.

Najveći kamen spoticanja za beskućnike je nedostatak posla i stana. Poslodavci su puni predrasuda kako su beskućnici bivši ovisnici, alkoholičari i stoga sve im je i teže pronaći poslodavca koji ih je spreman zaposliti i dati im priliku kada sazna da su trenutno beskućnici.

Također, većina njih nema svoje boravište i živi bez zdravstvenog osiguranja. Ono što se pokušava osvijestiti je da se ljudi nenadano znaju naći u situacijama i okolnostima za koje nisu bili spremni i koje su ih izazovno izbacile na cestu stoga treba im dati priliku. (Paola Belas)