'Razmišljanje o dolasku u Pulu polako je sazrijevalo'

Na istarskoj listi najdoktora našlo se i ime poznate internistice-reumatologinje prof. dr. sc. Marije Glasnović zaposlene na dvije adrese, u Osijeku i Puli.

U statusu je redovite profesorice na Katedri za internu medicinu na  Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Osijeku, kao predavač na predmetima: Interna medicina, Propedeutika, Hitna stanja u medicini, Integrativna medicina, te na izbornom modulu Autoimunost i autoimune bolesti.

* Kako su se Pula i Osijek povezali u Vašem životnom putu? Po čemu se ta dva grada razlikuju u smislu mentaliteta, ako se može o tome govoriti?
- Povezanost istarske i slavonske prijestolnice na mom životnom putu je naizgled slučajna, ali kako kažu ništa što nam se događa u životu nije slučajno, i kada se čini da je tako.

Raniji dolasci vezani uz posjete sestri i njenom suprugu

Moji raniji dolasci u Pulu od 2000. godine bili su vezani za obiteljske posjete i odmore kod moje mlađe sestre, sutkinje, sada odvjetnice Vere Glasnović Gjoni. Ona i njezin suprug dr. Roki Gjoni, ugledni ginekolog voljeli su okupljati svoje obitelj obično ljeti, kada je Istra čarobna.

Moja karijera u Puli počela je usporedo s početkom korone, 1. ožujka 2020. Prijatelji iz Slavonije su me nazivali i pitali: Zar sada ideš? Što je tebi, pa tamo je korona! Nakon dva tjedna ta pošast pokorila je i Slavoniju.

Razmišljanje o dolasku u Pulu nije bilo iznenadno, ono je polako sazrijevalo. Otvaranje nove suvremene bolnice, razvoj suvremenih dijagnostičkih postupaka, bio je jedan od motiva za moju odluku.

Dolazak u Pulu značio bi i pojačanje znanstveno-nastavnog kadra pulske bolnice kao nastavne baze, osobito u fazi razmatranja otvaranja Medicinskog  fakulteta u Puli, o čemu sam razgovarala s tadašnjim rektorom za koga sam bila potencijalni, gotovi kadar. Ipak, ključan razlog bila je obitelj. U Puli pored moje sestre živi i moj brat stomatolog s obitelji.

U svakom slučaju, zaista izazovno je imati dvije radne adrese - Pula i Osijek. U onu treću adresu, Zagreb, gdje žive roditelji odem, kada trebam prespavati, posjetiti ih, otići u šoping. Na žalost, tata je preminuo nedavno, mama je sada s nama, pa su odlasci u Zagreb rijeđi.

* Koja su Vaša prva sjećanja vezana uz početak rada u pulskoj bolnici?
- Početak rada u Staroj mornaričkoj bolnici za mene je bio iznimni doživljaj. Buditi se s pogledom na Arenu, voziti se putem obale, koračati na kamenu koji je svjedok prošlog vremena, zaista je iskustvo koje se ne može opisati. Kulturna i povijesna baština koja se provlači od drevnoga Rima do Austro-Ugarske, otvorenost i hedonizam ovog djelića mediterana mogu samo privući ljude.

* Portal Naj Doktor proglasio vas je za najbolju doktoricu, reumatologinju u Istri. Koliko vremena obično protekne između 'in opservationem' i potvrđene dijagnoze u reumatološko-imunološkoj ambulanti poliklinike u OB Pula? Pretpostavljam da za dijagnozu treba napraviti puno testova i slika, unutar razumnog vremena?
- Obzirom da sam jedina reumatologinja, internistica u Istri nisam u idealnoj poziciji da sve pacijente pregledam u očekivanom vremenskom okviru.

Danas je poznato više od 200 različitih reumatskih bolesti

Teško je dijagnozu s brojnim sličnim simptomima postaviti ambulantno, ako nemate odjel i ekipu suradnika oko sebe. Maksimalno se trudim da kroz ambulantu provedem ono što sam inače radila na odjelu u KBC-u Osijek.

Upalne reumatske bolesti uključuju različite oblike artritisa čiji su najčešći simptomi bol, oteklina zglobova, ukočenost, a posljedice su gubitak funkcije i prerana smrt. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), u Europi ima više od tri milijuna oboljelih od reumatoidnog artritisa(RA), svaki peti stanovnik Europske unije ima neku reumatološku bolest.

Danas je poznato više od 200 različitih reumatskih bolesti. Javljaju se kod ljudi u najkreativnijoj dobi života. Najčešće su reumatoidni artritis (RA), te grupa upalnih reumatskih bolesti koje nazivamo spondiloartritisima(SpA), u koje spadaju ankilozantni i psorijatični artritis. Poseban izazov su rijetke autoimune reumatske bolesti obuhvaćaju niz stanja u kojima tjelesni imunološki sustav oštećuje vlastita tkiva.

Primjeri ovih stanja su vaskulitisi i bolesti vezivnog tkiva kao što su lupus, sklerodermija, Sjögrenov sindrom,polimiozitis. Tu su i  brojni autoimuni sindromi. Uzroci nastanka upalnih reumatskih bolesti još uvijek nisu razjašnjeni, no smatra se da nastaju interakcijom genetskih i okolišnih čimbenika koji pokreću autoimuni odgovor. U otkrivanju bolesti važne su kliničke smjernice temeljene na dokazima. Ali, u mnoštvu simptoma za postavljanje dijagnoze pored znanja potrebno je i malo „detektivskog“ rada i intuicija od strane liječnika. I to je ta čarolija poziva reumatologa.

* Reumatolog provodi terapiju za 'svoju bolest', a hematolog neku drugu terapiju za 'svoju bolest'. Pacijent je isti. Tko će pacijentu koji nije na bolničkom liječenju objasniti potencijalne rizike međusobnog djelovanja tih dvaju terapija, kako bi pacijent mogao donijeti svoju odluku? Hematolog, reumatolog-imunolog, liječnik obiteljske medicine ili netko četvrti?
- Ne bih samo hematologiju uzela za primjer. Brojna su područja u medicini koja se preklapaju sa reumatologijom.Početni simptomi mogu biti slični kod puno bolesti. Postoji primjetno preklapanje između simptoma reumatoidnog artritisa (RA) i drugih vrsta artritisa i nekih virusnih i bakterijskih infekcija. Isključivanje drugih stanja koja oponašaju RA, poput npr. lajmske bolesti, lupusa i fibromialgije, dio je dijagnosticiranja RA. Ovaj se postupak oslanja na kombinaciju fizičkog pregleda, povijesti bolesti, rezultata laboratorijskih testova i slikovnih metoda.

Istraživanja su pokazala da će jedna četvrtina bolesnika s RA, nakon dužeg praćenja, razviti značajke Sjogrenove bolesti (SS). Neki pacijenti sa SS-om tijekom praćenja razviju kliničke i/ili laboratorijske značajke lupusa (SLE). Oko 10 posto ljudi s Ankilozantnim spondilitisom ima oblik upalne bolesti crijeva (Crohnovu bolest i ulcerozni kolitis). Neki ljudi s lupusom imaju simptome tipične za RA, celijakiju i autoimunu bolest štitnjače.

Pacijenti s RA-om imaju 2-3 puta veći rizik od infarkta miokarda, 2 puta veći rizik od zatajenja srca, 2 puta veći rizik od iznenadne smrti te 1,7 puta veći rizik od moždanog udara. Ateroskleroza koronarnih arterija kao neposredan uzrok koronarne bolesti srca, češća je kod pacijenata s RA. 30 posto pacijenata s RA-om na kraju mogu razviti plućnu bolest, kao što je intersticijska bolest pluća, kronična opstruktivna plućna bolest ili astma.

Čak 25 posto reumatskih bolesti se ne može definitivno dijagnosticirati. Većina ovih pacijenata ostat će nedijagnosticirana tijekom 5 do 10 godina praćenja. To su tzv. "nediferencirane sistemske, reumatske" bolesti.

Interdisciplinarna suradnja reumatologa i stručnjaka iz ostalih oblasti medicine je jako važna. Reumatolog sudjeluje i u nadzoru trudnica s raumatskim bolestima i dio je  multidisciplinarnog tima koji uključuje, opstetričara i neonatologa. Kod trudnica s lupusom, trombozama u malim krvnim žilama u placenti sudjeluje u provođenju terapije niskomolekularnim heparinom.

Neurološka simptomatologija može biti dijelom kliničke slike u reumatskim bolestima. Često možete čuti dijagnozu: Neurolupus, Neurosarkoidoza, Neurobehqet. Simptomi su glavobolje, epilepsija, moždani udari, poremećaji pamćenja, kompresivne neuropatije, demijelinizacija. Upala oka (uveitis) može se vidjeti kod brojnih reumatoloških bolesti. Dermatološke manifestacije reumatološke bolesti su raznolike, ali mogu biti pokazatelj temeljne dijagnoze.

Izbjegavanje okidača može pomoći u spriječavanju pogoršanja

A ono što se od pacijenta traži je da preuzme odgovornost za svoje zdravlje i postane partner s liječnikom. To su i projekti koje podupiru krovne europske liječničke organizacije. U tom smislu pacijenti trebaju biti dobro informirani koje lijekove moraju uzimati, i što ta terapija za njih znači.

* Kod bolova u leđima, koliko je relevantan fizijatar, a koliko ortoped, po Vašem mišljenju?
- Suradnja sa fizijatrima i ortopedima nam je iznimno važna kroz različite aspekte reumatskih bolesti.Važni su u algoritmu prepoznavanja i liječenja bolesti. Kada me pitate za bolove u leđima, fizijatri bi se više recimo bavili uzrocima i liječenjem npr. mehaničke križobolje. Dok se reumatolozi više bave upalnom boli u leđima koja je  preduvjet za skupinu upalnih reumatskih bolesti spondiloartritise (SpA). Ove bolesti mogu imati i preklapajuće izvanzglobne manifestacije, od kojih se najčešće spominju one na očima, upala oka (uveitis ili iridociklitis), na koži (psorijaza).Također mogu biti zahvaćeni pluća, srce i bubrezi. Ne samo tijekom obrade, već i u postupku liječenja što kroz rehabilitaciju, što kroz kirurške zahvate fizijatar i ortoped dio su našeg tima.

* Kako izbjeći reumatološke bolesti, a zadržati kvalitetu života? Je li to moguće?
- Kasno dijagnosticiranje i neadekvatna skrb o ovim bolestima mogu značajno skratiti životni vijek osobe i imati veliki utjecaj na kvalitetu života. Visoko su na ljestvici invaliditeta.

Ne postoje poznati načini prevencije određenih reumatskih bolesti,međutim, u nekim slučajevima izbjegavanje okidača može pomoći u sprječavanju pogoršanja. Za lupus ,izbjegavati stres, infekcije, određene lijekove ili sunčevu svjetlost. Za giht bi moglo pomoći izbjegavanje diuretika (koji se koriste u liječenju visokog krvnog tlaka), alkohola ili konzumiranja hrane ili pića s visokim sadržajem fruktoze (poput gaziranih sokova) ili previše hrane bogate purinima kao što su crveno meso, plava riba (sardine, inćuni) škampi, dagnje.

Ostale mjere podrazumijevaju prestanak pušenja, uzimanje mediteranske prehrane bogate povrćem, voćem, maslinovim uljem, orašastim plodovima i cjelovitim žitaricama, vježbati 20-30 minuta dnevno, Izbjegavati visoku količinu soli u prehrani.

Za većinu reumatskih bolesti postoji razdoblje predkliničkog razvoja bolesti tijekom kojeg se mogu otkriti patološki biomarkeri (autoantitijela), kada se može zaustaviti progresija autoimunosti još u asimptomatskoj ili minimalno simptomatskoj fazi. Na ovaj način identificira se visokorizična populacija pacijenata.

Tako na primjer, kod osoba koje su u riziku od RA ili SLE, lijekovi poput hidroksiklorokina ili metotreksata mogu se primijeniti u pretkliničkoj fazi razvoja bolesti, kada mogu biti učinkovitiji u mijenjanju autoimunosti zbog manjeg razvoja upalnog odgovora. Na žalost, mnogi naši pacijenti odbijaju terapiju, traže drugo, treće mišljenje, kada gube dragocjeno vrijeme da mogu izmijeniti tijek bolesti.

Opasnosti od neliječenog RA, psorijatičnog artritisa, lupusa ili drugih upalnih bolesti daleko nadmašuju rizike lijekova koji se koriste za njihovo liječenje. U nekim slučajevima lijekovi mogu doslovno spasiti živote. Lijek ne može pomoći ako se ne uzima, ali i nagli prestanak uzimanja lijeka može naškoditi. Lijekovi poput prednizona, na primjer, moraju se polako smanjivati kako bi se izbjegle ozbiljne nuspojave.

U okviru potrebe za izjednačavanjem s Europskom kvalitetom i kriterijima rada u medicini, dijagnostika i liječenje reumatskih bolesti moraju biti na europskoj razini. U tom smislu su nam pored dobre opreme potrebni i ljudski resursi tj. kadrovi, kojih u ovom momentu na žalost nema.

* Kako ste opuštate u slobodno vrijeme? Što za Vas znači Vaša obitelj?
- Mnogi se slažu s time: “Da biste bili sretni, okružite se srećom“. Stoga me najviše ispunjavaju susreti s mojim nećacima liječnicima, kao i dvjema nećakinjama koje mi svakodnevno donose radost i pozitivnu energiju. Istra kao progresivan i multikulturalan kraj s jedne strane, i Slavonija s izraženim tradicionalnim vrijednostima s druge strane, mogu svakome pružiti visoku kvalitetu života. Kvalitetno štivo, dobra kazališna predstava ili odlazak na kavu s prijateljima dovoljni su razlozi za popravak raspoloženja u ovim hladnim siječanjskim danima. (Razgovarao: Kristian Stepčić Reisman, foto: privatni album M. Glasnović)